elektromagnet

elektromagnet (engl. electromagnet; njem. Elektromagnet; rus. электромагнит), naprava od mekoga magn. materijala s namotom od izolirane žice. Ako namotom teče struja, u magn. jezgri i zračnom rasporu nastaje magn. polje. Uočljivi učinak magn. polja jest sila na predmete od feromagnetskih materijala, na nabijene čestice u gibanju i na vodiče kojima protječe struja. Ima široku tehničku primjenu (npr. za obavljanje mehaničkoga rada, pretvorbu energije i upravljanje nabijenim česticama). Sastavni je dio mnogih uređaja, mjernih instrumenata, elektromehaničkih naprava (sklopni aparati, dizalica za željezo, releji), te električkih rotacijskih strojeva (elektromotori i generatori). Osobito snažni elektromagneti upotrebljavaju se u ubrzivačima čestica, u uređajima za nuklearnu magn. rezonanciju, u magnetskim lebdećim vlakovima (→ željeznica, lebdeća) i sl. Kako bi se smanjili otporni gubitci namoti se vrlo velikih elektromagneta hlade do temperatura blizu apsolutne nule (→ supravodljivost).