faktor prigušenja

faktor prigušenja, prigušni faktor, prigušni koeficijent (engl. attenuation coefficient, attenuation factor; njem. Dämpfungskoeffizient, Dämpfungsfaktor; rus. коэффициент затухания; znak α), 1. općenito, mjera gušenja amplitude valova napona, struje ili komponente elektromagnetskoga polja uzduž prijenosne linije, valovoda ili puta rasprostiranja, ovisan o frekvenciji. Mjerna je jedinica čisti broj, ili se kao razina izražava u neperima ili decibelima. – 2. u el. titrajnim krugovima, faktor koji opisuje smanjenje amplitude titranja. Tako npr. napon na kapacitetu serijskoga titrajnoga LRC-kruga, nakon uključenja na stalan napon U, iznosi:

u_C = e^–αt (A sin ω_d · t + B cos ω_d · t) + U,

$${\omega }_{\mathrm{d}}=\sqrt{{\omega }_0^2-{\alpha }^2}$$

je prigušna rezonantna frekvencija,

$${\omega }_0=\frac{1}{\sqrt{L\cdot C}}$$

neprigušena rezonantna frekvencija, a prigušna konstanta α = R/̸(2L). – 3. u mjernoj tehnici, koeficijent razmjernosti između prigušnoga momenta pomičnoga organa instrumenta i njegove brzine rotirajućega gibanja:

$$M_{\mathrm{p}}=P_{\mathrm{e}}\frac{\mathrm{d}\alpha }{\mathrm{d}t}.$$

– 4. u teoriji mreža i linija, realni dio kompleksne valne konstante γ = α + j β homogene prijenosne linije s gubitcima α = Re[γ]. → linija