feromagnetizam

feromagnetizam (engl. ferromagnetism; njem. Ferromagnetismus; rus. ферромагнетизм), pojava velike relativne magn. permeabilnosti nekih tvari (μ_r ≈ 10⁴). U njima su sile između susjednih molekularnih magn. dipola velike, pa su dipoli unutar malih područja (tzv. domena, obujma 10^–12…10^–8 m³) jednako usmjereni. Rezultirajuće magn. polje ovisi o veličini tih domena i o usmjerenosti dipola unutar njih. Djelovanjem vanjskoga magn. polja rastu domene u kojima su komponente dipolnih momenata paralelne vanjskomu polju, pa magnetiziranje tvari raste u smjeru nametnutoga polja. Pri određenoj jakosti vanjskoga magn. polja, pomicanje granica domena udruženo s njihovim zakretanjem prouzročuje zasićenje. Prestankom djelovanja vanjskoga polja tvar zadržava preostali, tzv. remanentni magnetizam, koji se može poništiti suprotnim vanjskim magn. poljem. Trenutačno stanje magnetiziranja ovisi o prethodnoj magn prošlosti (→ histereza, magnetska). Iznad → Curiejeve temperature feromagnetizam nestaje spontano, a usmjerenost dipola i tvar postaje paramagnetska. → ferimagnetizam,  → paramagnetizam