flotacija

flotacija (engl. flotation; njem. Flotation; rus. флотация), odjeljivanje čvrstih čestica različitih tvari zasnovano na razlici njihovih površinskih svojstava koja im određuju hidrofilnost ili hidrofobnost, te na djelovanju privlačnih sila između njihovih površina. Provodi se u → flotacijskim ćelijama, gdje se uz intenzivno mehaničko miješanje u smjesu samljevene sirovine i vode (pulpa) uvodi zrak, pa nastaju mjehurići zraka na koje se vežu hidrofobne čestice, koje se prenose prema površini pulpe, odakle se uklanjaju, odvode na zgušnjivanje ili filtraciju, te na daljnju preradbu. Pritom hidrofilne čestice ostaju u pulpi na dnu flotacijske ćelije. Učinkovitost flotacije povećava se ako su nastali mjehurići zraka stabilni i nastali u suvišku. To se postiže dodatkom pjeniča, tvari čije se molekule sastoje od polarnoga i nepolarnoga dijela. Molekule se nakupljaju na granici faza tako da je nepolarni dio okrenut prema plinu, te sprečavaju dodir više mjehura i njihovo pucanje. Flotabilnost čestica povećava se dodatkom kolektora (npr. ksantati, aerofloti, amini, derivati nafte, itd.), tvari kojoj je nepolarni dio molekule okrenut prema → suspenziji. Pri flotaciji ruda hidrofobizacija mineralne površine kolektorom katkad se pojačava dodavanjem aktivatora (modra galica, natrijev sulfid). Selektivnost se postiže dodavanjem depresora (obično različiti cijanidi). Flotacija se primjenjuje u rudarstvu za odvajanje mineralnih sirovina, najvažniji je oplemenjivački postupak, osobito za sulfidne i oksidne rude mnogih metala i nekih nemetala, te za uklanjanje mehaničkih onečišćenja industrijskih i drugih otpadnih voda. → koncentriranje