germanij

germanij (engl. germanium; njem. Germanium; rus. германий), kem. element 14. skupine periodnoga sustava elemenata, sivobijel, jako krhak metaloid kristalne građe. Postojan je na zraku, topljiv u koncentriranoj dušičnoj i sumpornoj kiselini, a netopljiv u razrijeđenim lužinama, osim uz dodatak vodikova peroksida. Na vrlo niskim temperaturama ne provodi el. struju, neznatno je provodi na sobnoj temperaturi, a s povišenjem temperature vodljivost mu eksponencijalno raste. Dobiva se redukcijom germanijeva(IV) oksida (GeO₂) s vrlo čistim vodikom, a zatim se pročišćuje tzv. zonskim taljenjem. Do početka 1970-ih bio je osnovni materijal za izradbu poluvodičkih elektroničkih komponenata (diode, tranzistori, integrirani krugovi i dr.), a potom ga je zamijenio → silicij. Dodaje se kao legirni element kositru (0,35% germanija udvostručuje tvrdoću), aluminiju, magneziju i zlatu, kvarcu (SiO₂) pri izradbi svjetlovodnih kabela, a → heterospoj silicija i germanija primjenjuje se za proizvodnju integriranih sklopova velikih brzina. Germanijev(IV) oksid ima visok indeks loma i veliku propusnost za infracrveno zračenje, pa se primjenjuje za izradbu optičkih dijelova širokokutnih i mikroskopskih objektiva, te infracrvenih detektora. Natrijev germanat (Na₂GeO₃) primjenjuje se kao katalizator u proizvodnji nekih poliesterskih smola, a magnezijev germanat (Mg₂GeO₄) u proizvodnji stakala propusnih za infracrveno zračenje.