glasnoća

glasnoća (engl. loudness; njem. Lautstärke; rus. громкость), subjektivni osjećaj jakosti zvuka. Dva tona različite frekvencije i jednaka zvučnoga tlaka nemaju jednaku glasnoću. Razlog tomu je ljudsko uho koje je najosjetljivije na 1...5 kHz, a na nižim i višim frekvencijama osjetljivost mu se smanjuje. Zbog toga se postavlja usporedbena frekvencija 1 kHz, na kojoj je razina glasnoće u fonima jednaka razini zvučnoga tlaka u decibelima izraženoj u odnosu na referentni zvučni tlak 20 µPa. Na svim ostalim frekvencijama glasnoća se određuje slušnom usporedbom s glasnoćom tona referentne frekvencije 1 kHz. Ispitivanjem na velikom broju ispitanika mlađe dobi, prosječno zdrava sluha, dobivena je ovisnost glasnoće o frekvenciji, prikazana krivuljama jednake glasnoće (izofone). Budući da razina glasnoće u fonima ne daje pravu sliku o tome kako uho zamjećuje promjenu glasnoće, uvedena je brojčana jedinica glasnoće → son, tako što je razini glasnoće L = 40 ph pridružena vrijednost glasnoće N = 1 son, a odnos je izražen jednadžbama:

$$\frac{N}{\text{son}}=2^{\frac{(\frac{L}{\text{ph}}-40)}{10}},$$

$$\frac{L}{\text{ph}}=10\text{lb}\frac{N}{\text{son}}+40\approx \frac{1,2+\text{lg}\frac{N}{\text{son}}}{0,03}.$$

Povećanje razine glasnoće od 10 ph podvostručuje glasnoću u sonima. → fon