građevinarstvo

građevinarstvo (engl. civil engineering; njem. Bauingenieurwesen; rus. строительство), dio graditeljstva, znanstvena i tehnička disciplina, te gospodarska djelatnost koja se bavi tehničko-tehnološkim oblicima gradnje građevina, tj. istraživanjem, projektiranjem i izgradnjom građevina, proizvodnjom građevnih materijala, poluproizvoda i gotovih proizvoda, ispitivanjem zemljišta, materijala i konstrukcija te građevnom statikom. U širem je smislu interdisciplinarna djelatnost, jer zbog složenih uvjeta pri gradnji većine građevina sudjeluju i stručnjaci drugih područja (prostorni planeri, geolozi, geodeti, arhitekti, prometni stručnjaci, tehnolozi, strojari, elektrotehničari i dr.). Prevladavajuća je uloga građevinske struke u gradnji prometnih objekata (ceste, željezničke pruge, mostovi, tuneli, luke i prometne površine zrakoplovnih luka), vodograđevnih objekata (regulacije rijeka, odvodnja i navodnjivanje, vodovodi, kanalizacije, brane, hidrocentrale, luke i dr.), konstruktivnih dijelova zgrada (stambenih, industrijskih, športskih, javnih). Brži napredak hrv. građevinarstva započinje već u XVIII. i XIX. st. izgradnjom prve ceste sa suvremenim kolnikom Karlovac–Rijeka (1737), prve željezničke pruge Zidani most–Zagreb–Sisak (1862), prve hidroelektrane Jaruga na Krki (1895), prvoga važnijega vodovoda u Šibeniku (1878). Luka Rijeka građena je i postupno proširivana desetljećima (1843–1910). Prva tvornica cementa izgrađena je u Splitu 1865. U proteklih 250 godina izgrađene su mnogobrojne ceste, željezničke pruge, tuneli, mostovi, vijadukti, hidrocentrale, vodovodi, kanalizacije, luke, zračne luke, industrijski i javni objekti i dr. Otvaranjem visokoškolskih studija i instituta u XX. st., te osnivanjem velikih građevinskih poduzeća stvoreni su uvjeti za planiranje, projektiranje i gradnju najsloženijih objekata u zemlji i inozemstvu. U 2005. dovršena je većina dionica autocesta koje povezuju kontinentalnu Hrvatsku s Primorjem i Srednjom Dalmacijom.