gramofon

traži dalje ...

gramofon (engl. gramophone; njem. Grammofon; rus. граммофон), elektroakustički uređaj za reprodukciju zvuka s gramofonske ploče. Sastoji se od tanjura koji se okreće oko svoje osi (na njemu leži ploča), pogonskoga mehanizma (elektromotor s mjenjačem broja okretaja) i ručke s čeličnom ili dijamantnom iglom. Prvi zapisi tonskoga signala bili su mehanički na voštanim valjcima (fonograf), zatim na voštanim kružnim pločama, a naposljetku na pločama od termoplastičnoga materijala. Zvučni je signal pohranjen u spiralnoj brazdi urezanoj u gramofonsku ploču. Pri reprodukciji igla klizi brazdom i prenosi titraje na elastičnu membranu (mehanička reprodukcija) ili ih u zvučnici pretvara u el. signal, koji se dalje pojačava (elektronička reprodukcija). Zvučnice su keramičke, elektrodinamičke, elektromagnetske, poluvodičke, kapacitivne ili fotoelektrične. U drugoj polovici XX. st. iz upotrebe su ga potisnuli → magnetofon i → kasetofon, a potom suvremeni uređaji za reprodukciju s digitalnih nosača zvuka.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

gramofon. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 22.7.2025. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/gramofon>.