granična stanja

granična stanja (engl. limit states; njem. Grenzzustände; rus. граничные состояния), u teoriji sigurnosti konstrukcija, stanja u kojima konstrukcija, njezin dio ili spoj prestaje udovoljavati projektiranim, tj. propisanim uvjetima. Krajnje granično stanje pojam je koji se uglavnom veže uz otkazivanje nosivosti konstrukcije. Ono može nastupiti gubitkom ravnoteže konstrukcije ili njezina dijela, prekomjernim deformacijama, slomom pri dosezanju najveće otpornosti poprečnoga presjeka, nastajanjem kinematičkoga lanca, gubitkom stabilnosti, otkazivanjem zbog pojave umora materijala ili drugih utjecaja ovisnih o vremenu, itd. Granično stanje uporabivosti odgovara trenutku neposredno prije prekoračenja uvjeta koji omogućuju predviđenu uporabu konstrukcije. Ti uvjeti obuhvaćaju ograničeni progib i pomak konstrukcije, vibracije, oštećenja (npr. pukotine). Razlikuju se povratni slučajevi graničnoga stanja uporabivosti, kada se konstrukcija nakon prestanka djelovanja utjecaja vraća u prvotno stanje, od nepovratnih, kada se ne vraća. Sigurnost konstrukcije prema graničnim stanjima dokazuje se proračunskim postupcima. Osiguranje od dosezanja određenoga graničnoga stanja rješava se iznosom → faktora sigurnosti, koji je za krajnje granično stanje veći ili jednak jedinici, a za granično stanje uporabivosti jednak jedinici.