gravimetrija

gravimetrija (engl. gravimetry; njem. Gravimetrie; rus. гравиметрия), 1. dio fizikalne geodezije koji se bavi određivanjem polja sile teže Zemlje i drugih nebeskih tijela kao funkcije položaja i vremena. Mjeri se ubrzanje → sile teže i gradijent polja na Zemljinoj površini ili blizu nje. Ubrzanje sile teže rezultanta je gravitacijskoga i centrifugalnoga ubrzanja, pri čem je presudan utjecaj sile privlačenja, dok je udio centrifugalne sile, zbog rotacije Zemlje oko svoje osi, znatno manji. Poznavanje Zemljina gravitacijskoga polja važno je u nekim područjima znanosti i tehnike. Razvoj mjernih uređaja uvjetovan je dvojnošću apsolutnoga (određuju se duljina i vrijeme) i relativnoga (određuje se duljina ili vrijeme) mjerenja ubrzanja sile teže, te nastojanjem da se stacionarni mjerni sustavi razviju u prijenosne. Danas se uz pomoć relativnih gravimetara postižu točnosti u određivanju razlika ubrzanja sile teže veće od ±0,1 nms^–2, uz uvjet da su prethodno određene tzv. kalibracijske funkcije u odgovarajućem gravimetrijskom sustavu (→ geodezija, fizikalna,  → gravimetar). – 2. kvantitativni postupak kem. analize koji se zasniva na vaganju pojedinih sastojaka, uglavnom izdvojenih taloženjem iz neke smjese. Prikladan reagens tvori s nekim sastojkom otopine teško topljiv talog, koji se odjeljuje filtriranjem, ispire, suši ili žari, a zatim se kao stabilan spoj poznata sastava važe. Prema masi taloga izračunava se masa, tj. udio ili koncentracija te tvari u uzorku.