grijanje

grijanje (engl. heating; njem. Heizung; rus. нагревание), predaja topline u prostorijama radi povišenja i održavanja željene temperature. U stambenim i radnim prostorijama grijanje može biti centralno ili lokalno. Kao izvor topline služi gorivo (plin, ulje, drvo, ugljen), sunčana ili el. energija, te energija geotermalnih izvora. U sustavima centralnoga grijanja toplinu prenosi topla voda ili para, koja cijevima opstrujava od izvora do radijatora ili konvektora i natrag, a u klimatizacijskim sustavima topli zrak, koji se upuhuje u prostoriju. Za lokalno grijanje uobičajene su peći i kamini, koji osim konvekcijom prostor griju i zračenjem topline. U industrijskoj i laboratorijskoj primjeni grijanje služi za postizavanje određena toplinskoga učinka (npr. uparivanje, pospješivanje kem. reakcija, sušenje itd.). Za velike ogrjevne učinke u industriji se najčešće primjenjuje suho zasićena para koja toplinu predaje kondenzacijom, vrela voda, druge vrele kapljevine, te el. indukcijsko grijanje. U laboratorijima je uobičajeno grijanje plinskim plamenicima, el. otporničkim i mikrovalnim grijačima.