hidratacija

hidratacija (engl. hydration; njem. Hydratation; rus. гидратация), 1. u kemiji, vezanje molekula vode s ionima, molekulama ili koloidnim česticama pri otapanju čvrstih tvari u vodi. Pri otapanju ionskih kristala (npr. natrijev klorid) ioni na površini kristala dolaze u dodir s dipolnim molekulama vode, koje se orijentiraju tako da je prema pozitivnom ionu okrenut negativni dio dipola, a prema negativnom ionu pozitivni dio dipola. Ioni se obavijaju slojem molekula vode, te se s njima povezuju ion-dipolnom vezom, čime se privlačne sile između iona u kristalnoj rešetci smanjuju, pa se kristal otapa. Hidratacijom u anorganskoj kemiji nastaju  → hidrati, a u organskoj se kemiji tako naziva reakcija adicije vode na nezasićene veze, kojom, npr., iz etilena, H₂C=CH₂, nastaje etanol, H₃C–CH₂OH (→ solvatacija). − 2. u građevinarstvu, hidratacija cementa proces je vezanja vode dodane cementu. Smjesa isprva polako gubi obradivost i skrućuje se, a potom postupno dobivajući na čvrstoći, potpuno otvrdne. Pritom se smjesa, npr. → beton, treba održavati u povoljnim termohigrometrijskim uvjetima, tj. odgovarajućoj vlazi i temperaturi. To tzv. njegovanje betona obično se na gradilištu provodi od 3 dana do 3 tjedna (→ cement).