infrastruktura javnih ključeva

infrastruktura javnih ključeva (engl. public key infrastructure; njem. öffentliche Schlüsselinfrastruktur; rus. инфраструктура сертификации открытых ключей), u računalnoj mreži, javni sustav za autentifikaciju sudionika u komuniciranju. Svi mogući sudionici u komunikaciji trebaju znati za javne ključeve svojih sugovornika. Pri radu se trebaju i uvjeriti da sugovornici nisu uljezi u sustavu koji se lažno predstavljaju. U zatvorenom sustavu svi se mogući sudionici trebaju prijaviti, a potom im se dodjeljuje par ključeva. Svoj privatni ključ čuvaju kod sebe, a njihov se javni ključ pohranjuje zajedno s njihovim identifikacijskim podatcima u tablicama pouzdanoga poslužitelja (tzv. centar za raspodjelu javnih ključeva). Pri uključivanju sudionika iz različitih okruženja, za pouzdano komuniciranje u širim razmjerima samo jedan centar za raspodjelu ključeva nije pouzdan. Zbog toga se izdaju tzv. certifikati, a svaki se sudionik prijavljuje u jedan certifikacijski centar. Korisniku se dodjeljuje javni i privatni ključ, a certifikacijski centar također ima svoj javni i privatni ključ. Certifikat povezuje javni ključ sudionika s njegovim imenom. Istinitost te veze može se provjeriti prema digitalnom potpisu. Uporaba certifikata omogućuje postojanje više certifikacijskih centara koji mogu biti povezani u raspodijeljeni sustav, a provjera se certifikata obavlja uvijek u centru u kojem je sudionik prijavljen. Kada se iz nekoga razloga certifikat opoziva, u načelu se postupa kao s kreditnim karticama.