interpolacija

interpolacija (engl. interpolation; njem. Interpolation; rus. интерполяция), 1. u arhitekturi, gradnja građevine unutar postojećega, arhitektonski definirana gradskoga tkiva, a također, sama građevina nastala u tim danostima. Gradsko tkivo sadržava obilježja povijesnoga izričaja (npr. svojstveno oblikovanje, proporcionalne odnose, visine vijenaca, materijale, itd.), pa je interpolacija osjetljiva i kreativno vrlo zahtjevna zadaća. Potrebno je da nova interpolirana građevina, kao djelo suvremene arhitekture, ostvari kvalitetan odnos s okolnim povijesnim građevinama, tj. stvori s njima urbanu cjelinu. Ta se zadaća ponajprije rješava primjenom elemenata povijesnoga arhitektonskoga izričaja i apstraktno čistih geometrijskih oblika, koji odgovaraju svim vremenima i izrazima, te kreativnošću kojom se ostvaruje suvremeni izraz u suodnosu s postojećim građevinama. – 2. u matematici, postupak kojim se pronalazi vrijednost funkcije između dviju poznatih vrijednosti. Linearna interpolacija približno je računanje vrijednosti funkcije s pomoću jednadžbe:

$$f(x)\approx f(x_0)+\frac{f(x_1)-f(x_0)}{x_1-x_0}(x-x_0),$$

gdje je x₀ < x < x₁, uz pretpostavku da su f ( x₀ ) i f ( x₁ ) poznati.