inženjerstvo površina

inženjerstvo površina (engl. surface engineering; njem. Randschichttechnik; rus. поверхностная техника), tehnička disciplina u kojoj se sustavno proučavaju svojstva površinskih dijelova konstrukcijskih elemenata i alata te pojave na njima, kako bi im se smanjilo površinsko trošenje i povećala trajnost. Uključuje karakterizaciju površina i površinskih slojeva s obzirom na fizikalna, kemijska, mehanička, mikrostrukturna i tribološka svojstva (abrazija, adhezija, tribokorozija, umor površine), te s obzirom na postupke oplemenjivanja površina radi poboljšanja triboloških svojstava (faktor trenja i iznos trošenja). Postupci modificiranja i prevlačenja površina razvrstavaju se na toplinske, toplinskokemijske, mehaničke, kemijske, elektrokemijske i postupke prevlačenja iz parne faze. U postupcima modificiranja površinski sloj nastaje ispod obrađivane površine, a u postupcima prevlačenja (depozicije) na obrađivanoj površini. Osim triboloških svojstava površinskih slojeva, proučavaju se i površinski slojevi sa specifičnim kemijskim, dekorativnim, apsorpcijskim i el. svojstvima.