jedrilica, zračna

traži dalje ...

jedrilica, zračna (engl. glider, sailplane; njem. Segelflugzeug; rus. планёр), bezmotorna letjelica teža od zraka koja klizi (planira) u zraku zahvaljujući velikim krilima što stvaraju dovoljan uzgon i pri malim brzinama leta. Polijeće vučena motornim zrakoplovom, automobilom ili vitlom. Dodatno se diže korištenjem povoljnih uzgonskih strujanja toploga zraka, što joj produljuje dolet, tj. trajanje leta. Važna je značajka jedrilice finesa, tj. omjer prevaljene vodoravne udaljenosti i izgubljene visine. Finesa športskih jedrilica vrhunskih letačkih svojstava iznosi i do 60 (znači da jedrilica u mirnom zraku s visine od 1 km može preletjeti 60 km), dok jedrilice za rekreativno letenje imaju finesu oko 25. Zračna se jedrilica sastoji od trupa s pilotskom kabinom, krila s upravljačkim površinama i repa, na kojem su vertikalni stabilizator s kormilom pravca i elevatori. Posebna su vrsta motorne jedrilice, kojima motor služi za polijetanje i precizno slijetanje na zadano odredište. Nekoć su se jedrilice pretežito izrađivale od drva i aluminija, a danas se mahom izrađuju od kompozitnih materijala ojačanih vlaknima. Prvu je jedrilicu 1852. izgradio G. Cayley, a O. Lilienthal je potkraj XIX. st. izradio prvu upravljivu jedrilicu. Izradba jedrilice osobito se razvila između dvaju svjetskih ratova u Njemačkoj, pa su se primjenjivale u zračnim desantima. Vrhunski jedriličari suvremenim jedrilicama mogu preletjeti velike udaljenosti, čak i više od 2000 km na visinama višim od 14 km.

JEDRILICA, ZRAČNA, u letu

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

jedrilica, zračna. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 3.6.2025. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/jedrilica-zracna>.