kamen, građevni

kamen, građevni (engl. building stone; njem. Baustein; rus. строительный камень), prirodni stijenski materijal Zemljine kore koji se na različite načine primjenjuje u graditeljstvu. Blokovi različitih veličina služe za zidanje, ploče za oblaganje podova i zidova, šljunak, pijesak i drobljeni kamen za nasipavanje, a u obliku agregata određena granulometrijskoga sastava za mortove, tarace i betone. Svojstva kamena ponajprije ovise o vrsti → stijene iz koje se vadi. Građevni kamen eruptivnoga podrijetla vrlo je čvrst, otporan na vremenske utjecaje i velike gustoće, a najpoznatije su vrste sivi granit, mrko crni gabro, tamno crni bazalt (od njega se izrađuju ulične kocke), sivi tonalit primjenjuje se za (ulične rubnike) i dr. Sedimentno je kamenje lakše i mekše, osjetljivije na trošenje i manje otporno na vremenske utjecaje, a primjenjuju se raznobojni vapnenci, te pješčenjaci, obično sivožućkasti i crvenkasti, tamno sivi i crni glineni škriljevci lisnate strukture (za krovne pokrove) i bijeli sadrovac, neotporan na vremenske utjecaje. Metamorfnoga je podrijetla plemeniti mramor, te gnajs i serpentin koji se ponajprije upotrebljavaju za grube građevinske radove. Izbor građevnoga kamena za određenu namjenu ovisi o njegovim bitnim svojstvima, kao što su, npr., izgled, tlačna čvrstoća, otpornost prema savijanju i udaru, trošenju, smrzavanju, kem. utjecajima, stvaranju mrlja, vatrootpornost, te toplinski otpor, gustoća i dr. U istom kamenolomu svojstva kamena mogu biti različita ovisno o sloju iz kojega se vadi, tj. o prisutnosti fosila, pukotina i dr. Nakon vađenja iz kamenoloma neobrađeni kameni blokovi određeno vrijeme dozrijevaju (kako bi se spriječile deformacije i iskrivljenja nalik onima u drvu). S vremenom svaki kamen propada, a te su promjene u zagađenom okolišu znatno brže. Tako npr. voda s otopljenim ugljikovim dioksidom pretvara netopljive karbonate vapnenaca i dolomita u topljive bikarbonate. Kisik pretvara teško topljive sulfide u topive sulfate, pa izgaranjem ugljena u atmosferi nastaje sumporna kiselina koja vapnence pretvara u topljive kalcijeve i magnezijeve sulfate, te kalcijeve bikarbonate. Za pojedine se namjene kamen obrađuje različitim tehnikama površinske obradbe (bosanje, štokanje, zrnčanje, brušenje, paljenje, poliranje), koje bitno mijenjaju njegovu teksturu. Oblaganje građevina plemenitim kamenim pločama i danas je obilježje reprezentativne arhitekture.