kanal

kanal (engl. canal; njem. Kanal; rus. канал), 1. u građevinarstvu, građevina za provođenje vode ili spajanje vodnih zaliha (rijeka, jezera, mora). Najčešće se gradi u iskopu, ali i na nasipu, akveduktu, mostu ili u tunelu. Protok se ostvaruje s otvorenim vodnim licem. Može imati oblogu za sprečavanje odnošenja materijala s dna i pokosa. Kanali se prema namjeni razvrstavaju na dovodne, derivacijske, kanalizacijske, melioracijske, rasteretne, plovne, i dr., a prema obliku poprečnoga profila na trapezne (najčešći), pravokutne, parabolične, složene trapezne i sl. Plovni kanal umjetni je vodotok na kojem se odvija unutarnja plovidba. Prema ulozi u mreži plovni kanal može biti: spojni, priključni ili obilazni. Prema režimu plovidbe uglavnom je dvotračni, iznimno jednotračni. – 2. u elektronici, područje koje spaja uvod i odvod unipolarnoga tranzistora. Kanal je uvijek istoga tipa vodljivosti kao uvod i odvod, pa prema tipu kanala postoje N-kanalni i P-kanalni unipolarni tranzistori (→ tranzistor, unipolarni). – 3. u elektrokomunikacijama, put kojim se preko prijenosnoga sredstva prenose elektromagnetski ili optički signali. Osnovica je povezivanja između dvaju ili više priključaka komunikacijskoga sustava.