kartografija

kartografija (engl. cartography; njem. Kartographie; rus. картография), znanstvena disciplina koja se bavi poviješću, koncepcijom, izradbom, proučavanjem i promicanjem karata. Razvrstava se na opću, praktičnu i matematičku kartografiju. Najstarijom se kartom smatra glinena pločica iz Mezopotamije (~ 3800. pr. Kr.). Poticaj razvoju kartografije dala su velika geografska otkrića i izum tiska u XV. i XVI. st. Tada su objavljene mnoge geografske karte novootkrivenih područja i veliki atlasi svijeta. Naziv atlas za zbirku karata prvi je put upotrijebljen 1595. Preokret u razvoju kartografije bilo je uvođenje triangulacije i topografske izmjere terena u XVIII. st., od kada se mjerenju zemljišta i izradbi karata pridaje osobita važnost. Razvilo se i posebno područje kartografije, tzv. topografska kartografija. Točnost izmjere terena potaknula je stvaranje novih postupaka grafičkoga prikaza reljefa pri izradbi prvih katastarskih planova i topografskih karata pojedinih država Europe. Izum litografije 1798. ubrzao je izradbu karata u većem broju primjeraka i u više boja. Potkraj XIX. st. razvila se nova tehnika izmjere fotogrametrija, koja je također pridonijela znatno bržoj izradbi karata. Snimanje Zemljine površine iz zrakoplova i satelita sljedeći je veliki korak u daljnjem razvoju preciznosti i brzine, a omogućuje vrlo brzo dobivanje kartografskih podataka o bilo kojem dijelu Zemlje. Izumom digitalizatora i crtala (početkom 1960-ih) u kartografiju se uvodi računalna obradba. Digitalizator je potreban za pretvorbu sadržaja karte iz grafičkoga u digitalni oblik, a crtalo da se iz digitalnoga oblika ponovno prijeđe u grafički, čime se automatizira crtanje. Prednosti su digitalne (računalne) kartografije višestruke, jer se ponajprije ubrzava izradba karata i njihovo osuvremenjivanje. Uz karte i atlase na papiru izrađuju se karte i atlasi u digitalnom obliku, te sasvim nova generacija kartografskih proizvoda, elektroničke i interaktivne karte i atlasi. → karta