kemijska formula

kemijska formula (engl. chemical formula; njem. chemische Formel; rus. химическая формула), skraćeni prikaz sastava i građe molekula, iona ili općenito formulskih jedinka tvari s pomoću simbola kem. elemenata. Formulskom jedinkom tvari naziva se kem. spoj koji nije molekularne građe, poput, npr., natrijeva klorida, kem. formule NaCl, u kojoj jedan atom natrija (Na) i jedan atom klora (Cl) ne označuju molekulu, nego jedinku spoja. Često se zbog jednostavnosti i takvi spojevi nazivaju molekulama u širem smislu. Indeksi s donje desne strane simbola (supskripti) označuju broj atoma, pa tako npr. formula H₂O označuje molekulu vode koja se sastoji od dvaju atoma vodika (simbol H) i jednoga atoma kisika (simbol O). Empirijska formula pokazuje relativne omjere broja pojedinih atoma u jedinki (npr. empirijska formula mliječne kiseline, CH₂O, pokazuje da na jedan atom ugljika dolaze dva atoma vodika i jedan atom kisika), ali ne izražava molekularnu masu spoja ni građu molekule, tako da različiti organski spojevi mogu imati jednake empirijske formule. Određuje se na temelju masenih udjela pojedinih elemenata u spoju dobivenih elementarnom analizom. Molekularna formula određuje se iz empirijske formule i poznate mase molekule, te pokazuje točan broj i vrstu atoma u jedinki, tj. molekuli (formula mliječne kiseline je C₃H₆O₃, što znači da u molekuli ima ukupno 12 atoma, 3 ugljikova, 6 vodikovih i 3 kisikova), ali ne daje podatke o njihovoj međusobnoj povezanosti. To se vidi tek iz strukturne formule, koja valencijskim crtama može detaljno pokazati povezanost i prostorni raspored svih atoma ili skupina atoma. Obično je djelomično ili potpuno skraćena, a određuje se nakon identifikacije funkcijskih skupina, najčešće spektroskopskim tehnikama. Stereokemijska formula prikazuje prostorni raspored atoma u molekuli (mliječna se kiselina prikazuje s dvjema formulama jer su s obzirom na prostorni raspored atoma moguća dva oblika molekule) s pomoću različitih vrsta projekcija koje uključuju mnoge dodatne konvencije. Često se pojednostavnjuje dogovornim izostavljanjem simbola nekih atoma. Prostorni se raspored atoma izravno određuje difrakcijskim metodama strukturne analize.