kemijski element

kemijski element (engl. chemical element; njem. chemisches Element; rus. химический элемент), skup svih atoma s istim atomskim brojem. Svi atomi nekoga elementa imaju jednak broj protona ili elektrona (→ atomski broj, određuje kem. svojstva elementa), a broj neutrona može biti različit (→ nuklid). Zbroj nukleona (protona i neutrona) u atomskoj jezgri približno je jednak relativnoj atomskoj masi elementa i naziva se → masenim brojem. Elementi su prema rastućem atomskome broju svrstani u retke i stupce koji čine → periodni sustav elemenata. Poznato je 112 elemenata, od kojih su u prirodi pronađena 93 (elementi od vodika do plutonija, osim tehnecija), a umjetno je sintetizirano 19 radioaktivnih elemenata. Posljednji element najvišega atomskoga broja sintetiziran je 1996. Od početka XIX. st. elementi se uglavnom označuju kraticama njihovih lat. naziva (→ kemijski simbol), a najčešći u prirodi imaju i hrv. nazive (npr. željezo, lat. ferrum, simbol Fe, živa, lat. hydrargyrum, simbol Hg). Kem. elementi atomskih brojeva 104…109 dobili su konačne nazive i simbole tek 1997. Najrasprostranjeniji su kem. elementi na Zemlji kisik (gotovo 50% mase Zemljine kore i atmosfere), potom silicij (~ 26%), aluminij (~ 8%) i željezo (~ 4%), te kalcij, natrij, magnezij, kalij, vodik, klor, ugljik, itd. Elementi se u prirodi pojavljuju u obliku → elementarnih tvari i kem. spojeva.