klor

klor (engl. chlorine; njem. Chlor; rus. хлор), kem. element 17. skupine periodnoga sustava elemenata, zelenkastožuti plin oštra, nadražujućeg mirisa. Kao i ostali → halogeni elementi vrlo je reaktivan i izravno se spaja s većinom elemenata (osim s plemenitim plinovima, kisikom, dušikom i ugljikom), često uz pojavu svjetlosti i oslobađanje velike količine energije. Teži je od zraka i lako se ukapljuje. Dobro je topljiv u vodi, pri čem nastaje klorna voda, a u reakciji s vodikom klorni praskavac. Jako je oksidacijsko sredstvo i korodira čelik i druge kovine. Vrlo je otrovan, pa je 1915., tijekom I. svjetskog rata, upotrijebljen kao prvi bojni otrov. U prirodi je rasprostranjen u obliku natrijeva klorida (NaCl) u morskoj vodi, te u mineralima halitu (NaCl), karnalitu (KCl × MgCl₂ × 6H₂O) i silvitu (KCl). Laboratorijski se dobiva oksidacijom iona Cl^– prikladnim oksidacijskim sredstvom, a industrijski najčešće elektrolizom čiste, koncentrirane otopine natrijeva klorida (NaCl), iz aluminijeva klorida (AlCl₃) ili klorida elemenata 1. i 2. skupine periodnoga sustava. Upotrebljava se za dobivanje mnogih anorganskih i kloriranih organskih spojeva, pa je jedna od deset najvažnijih industrijskih kemikalija. Primjenjuje se u proizvodnji gume, plastike, otapala, bojila, naftnih proizvoda, pesticida, lijekova i dr. Klorna se voda upotrebljava za dezinfekciju pitke i vode u bazenima, te za izbjeljivanje papira, celuloze, tekstila i dr. Najvažniji je klorov spoj klorovodik (HCl), koji otapanjem u vodi daje  → solnu kiselinu. Binarni su spojevi klora s drugim elementima  → kloridi. U industriji se najviše primjenjuju natrijev (NaCl), kalijev (KCl), aluminijev (AlCl₃) i srebrni klorid (AgCl). Sumporov(I) klorid (S₂Cl₂), sredstvo je za kloriranje organskih spojeva, upotrebljava se pri vulkanizaciji kaučuka u proizvodnji gume, kao katalizator pri polimerizaciji i insekticid. S kisikom i vodikom gradi niz oksokiselina: hipoklorastu (HClO, soli hipokloriti), klorastu (HClO₂, soli kloriti), klornu (HClO₃, soli klorati) te perklornu (HClO₄, soli perklorati), koja je u vodenoj otopini najjača anorganska kiselina osim jodovodične. Hipokloriti i kloriti sredstva su za izbjeljivanje, a klorati i perklorati upotrebljavaju se u proizvodnji žigica i eksploziva. Od organskih klorovih spojeva važni su kloroform (CHCl₃), koji služi kao otapalo, te vinil-klorid (H₂C = CHCl), sirovina za proizvodnju poli(vinil--klorida) i drugih polimernih materijala. Otkrio ga je 1774. C. W. Scheele.