kobalt

traži dalje ...

kobalt (engl. cobalt; njem. Cobalt; rus. кобальт), kem. element 9. skupine periodnoga sustava elemenata, vrlo tvrd, feromagnetični metal plavkastobijele boje. Pojavljuje se u dvjema alotropskim modifikacijama: β-modifikacija postojana je do 417 °C, a iznad te temperature α-modifikacija. Ne reagira s vodom, na zraku oksidira na temperaturama višim od 300 °C, a fini kobaltni prah reagira s ugljikom na 220...230 °C. Otapa se u razrijeđenoj sumpornoj, dušičnoj i klorovodičnoj kiselini. S prijelaznim metalima (npr. aluminij, krom, titanij, molibden, cirkonij) tvori intermetalne spojeve. Kobaltne rude pojavljuju se s rudama drugih metala, osobito bakra i nikla, pa je kobalt najčešće sporedni proizvod tijekom njihova dobivanja. Ovisno o ishodišnoj sirovini, dobiva se pirometalurškim, hidrometalurškim ili elektrometalurškim postupkom. Najviše se rabi za proizvodnju slitina, a manje se količine rabe za dobivanje kobaltovih spojeva, bojenje stakla i porculanskih glazura, za antikorozijsku zaštitu, itd. Radioaktivni kobaltov izotop, 60Co (vrijeme poluraspada 5,27 godina), primjenjuje se u medicinskoj radioterapiji (tzv. kobaltna bomba), te u industrijskoj radiografiji kao izvor γ-zračenja. Kobaltov(II) bromid, CoBr2, primjenjuje se kao katalizator u kem. industriji, kobaltov(II) klorid, CoCl2, sirovina je za farmaceutsku industriju, primjenjuje se za elektroplatiranje kobaltom, kao boja za keramičke glazure i staklo, kobaltno ljubičasto, kobaltov(II)fosfat, Co3(PO4)2, ili kobaltov(II) arsen, Co3(AsO4)2, ljubičasti je pigment, itd.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

kobalt. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 1.4.2025. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/kobalt>.