kobalt
traži dalje ...kobalt (engl. cobalt; njem. Cobalt; rus. кобальт), kem. element 9. skupine periodnoga sustava elemenata, vrlo tvrd, feromagnetični metal plavkastobijele boje. Pojavljuje se u dvjema alotropskim modifikacijama: β-modifikacija postojana je do 417 °C, a iznad te temperature α-modifikacija. Ne reagira s vodom, na zraku oksidira na temperaturama višim od 300 °C, a fini kobaltni prah reagira s ugljikom na 220...230 °C. Otapa se u razrijeđenoj sumpornoj, dušičnoj i klorovodičnoj kiselini. S prijelaznim metalima (npr. aluminij, krom, titanij, molibden, cirkonij) tvori intermetalne spojeve. Kobaltne rude pojavljuju se s rudama drugih metala, osobito bakra i nikla, pa je kobalt najčešće sporedni proizvod tijekom njihova dobivanja. Ovisno o ishodišnoj sirovini, dobiva se pirometalurškim, hidrometalurškim ili elektrometalurškim postupkom. Najviše se rabi za proizvodnju slitina, a manje se količine rabe za dobivanje kobaltovih spojeva, bojenje stakla i porculanskih glazura, za antikorozijsku zaštitu, itd. Radioaktivni kobaltov izotop, 60Co (vrijeme poluraspada 5,27 godina), primjenjuje se u medicinskoj radioterapiji (tzv. kobaltna bomba), te u industrijskoj radiografiji kao izvor γ-zračenja. Kobaltov(II) bromid, CoBr2, primjenjuje se kao katalizator u kem. industriji, kobaltov(II) klorid, CoCl2, sirovina je za farmaceutsku industriju, primjenjuje se za elektroplatiranje kobaltom, kao boja za keramičke glazure i staklo, kobaltno ljubičasto, kobaltov(II)fosfat, Co3(PO4)2, ili kobaltov(II) arsen, Co3(AsO4)2, ljubičasti je pigment, itd.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.
kobalt. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 1.4.2025. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/kobalt>.