kočnica

kočnica (engl. brake; njem. Bremse; rus. тормоз), uređaj za usporavanje ili zaustavljanje vozila, letjelice, stroja, njihova pokretnoga dijela i sl. Također, jednostavan mehanizam kojim se sprečava pokretanje nekoga uređaja ili njegova dijela iz osnovnoga položaja u kojem miruje. Prema načinu na koji se ostvaruje sila kočenja, razlikuju se mehanička, aerodinamička, hidraulična i el. kočnica. Mehanička kočnica koči silom trenja koja nastaje zbog pritiska nepomičnoga dijela s kočnom oblogom na dio koji se giba. Sila pritiska aktivira se ručno ili hidrauličnim, pneumatskim ili el. sustavom, može biti pojačana servouređajem te kontrolirana elektroničkim sustavom, npr. ABS (akr. od njem. Antiblockiersystem). Primjenjuje se u osobnim i teretnim automobilima, poljoprivrednim i građevinskim strojevima, vlakovima, uspinjačama, dizalima, žičarama i dr. Aerodinamička (zračna) kočnica koči zbog aerodinamičke sile otpora što se razvija kretanjem posebno oblikovana profila (krilo, zakrilce, propeler, padobran) velikom brzinom kroza zrak. Takvim se kočnicama opremaju zrakoplovi, a katkad se u letjelice i vozila ugrađuje padobran izbacivanjem kojega se skraćuje zaustavni put. Hidraulična kočnica djeluje uz pomoć sile otpora što se zbog unutarnjega trenja u tekućini razvija pri gibanju nekoga uronjenoga tijela, npr. pri okretanju lopatica turbinskoga rotora. Električna kočnica koči silom magn. polja koje pruža otpor gibanju pokretnoga dijela elektromotora (npr. u vozilima pokretanim elektromotorom koji se tijekom kočenja pretvara u generator). Posebnu namjenu ima tzv. dinamometrička kočnica kojom se mjere snage strojeva u laboratorijskim uvjetima.