kolimator

kolimator (engl. collimator; njem. Kollimator; rus. коллиматор), 1. u elektrokomunikacijama, naprava koja lećom i malenim otvorom u njezinu žarištu pretvara konvergentan ili divergentan snop laserskoga zračenja u približno paralelan. Rabi se pri spajanju dvaju svjetlovoda s različitim promjerima i numeričkim aperturama svjetlovoda, te pri uporabi različitih složenih pasivnih sastavnica (izolatora, cirkulatora, modulatora, sprežnika, filtarskih sklopova DWDM, preklopnika i dr.) ili mjernih slogova. Svojevrsna je antena, jer povećava promjer snopa u ravnini otvora, uz smanjenu divergenciju. Posljedica je povećanje usmjerenosti snopa, a time nekoliko desetaka puta manji promjer laserskoga snopa na većim udaljenostima. – 2. u optici, uređaj koji se sastoji od sabirnoga objektiva s osvijetljenom pločicom nitnoga križa ili znakom smještenim u njegovu žarišnu ravninu, tako da se dobivaju izlazni snopovi međusobno paralelnih zraka svjetlosti. Vizurni je znak optički u neizmjernosti. Upotrebljava se u mjernim laboratorijima za ispitivanje i ugađanje mjernih dalekozora te za posebna mjerenja i ispitivanja.