kompenzator

kompenzator, 1. (engl. compensator; njem. Kompensator; rus. компенсатор), u strojarstvu, element mehaničkih konstrukcija, postrojenja ili strojeva kojim se smanjuju ili poništavaju sile nastale stezanjem ili rastezanjem (dilatiranjem) njihovih dijelova zbog promjene temperature ili sl. Na mjestu ugradbe kompenzator omogućuje međusobne pomake dilatiranih dijelova zahvaljujući vlastitoj elastičnosti ili izvedbi u obliku kliznoga spoja. – 2. potenciometar, djelilo (engl. compensator, potentiometer, ratio-set; njem. Kompensator; rus. компенсатор), sastavnica, naprava ili uređaj za izjednačivanje (npr. napona, struja, impedancija) ili poništavanje (npr. nepoželjnih razlika potencijala, parazitnih otpora i kapaciteta, jalove snage). Obično se sastoji od niza promjenljivih, dekadno ili binarno složenih otpornika, spojenih u → kaskadu i priključenih na izvor poznata napona ili struje (slog sastavljen samo od svitaka ili kondenzatora naziva se induktivnim ili kapacitivnim → djelilom). Ugađanjem većega broja promjenljivih sastavnica na izlaznim se priključnicama mogu dobiti poznate vrijednosti napona vrlo široka opsega i visoke preciznosti, prikladnih za usporedbena mjerenja uz uporabu nulindikatora (→ usporednik). Kompenzator s izlaznim pojačalom snage, neosjetljivim na vanjska opterećenja često se naziva → kalibratorom napona. → kompenzator, statički