kompleksni spojevi

kompleksni spojevi, koordinacijski spojevi (engl. complex compounds, coordination compounds; njem. Komplexverbindungen, Koordinationsverbindungen; rus. комплексные соединения, координационные соединения), složeni kem. spojevi u kojima molekule ili ioni stvaraju koordinacijske veze s atomima ili ionima metala. Tako nastaju manje ili više stabilne jedinice u čvrstom stanju i u otopini. Prema česticama od kojih su građeni razvrstavaju se na ionske (kompleksne soli), atomske (karbonili) i molekularne (npr. klatrati, → hidrati). Kompleksne su soli najčešće građene od kompleksnoga iona, stabilne jedinice koja se sastoji od središnjega atoma povezana s više atoma, iona ili molekula (→ ligand), okružena ionima suprotna naboja. Središnji je atom najčešće atom ili ion prijelaznoga metala (krom, nikal, željezo, kobalt, paladij, platina), dok su ligandi najčešće anioni (npr. fluorid, klorid, cijanid ili hidroksid) i male molekule (npr. amonijak, ugljikov oksid, voda). Veza između središnjega atoma i liganada uglavnom je kovalentna, ali često takva da oba elektrona te veze potječu od liganda. Primjenjuju se u kemiji, biologiji, medicini, poljoprivredi, u industrijskoj proizvodnji sredstava za pranje i čišćenje, antikoroziva, za bojenje tekstila i dr. Biološki su važni kompleksni spojevi npr. klorofil, hem (u hemoglobinu) i vitamin B₁₂.