kompozit

traži dalje ...

kompozit, kompozitni materijal (engl. composite; njem. Verbundwerkstoff, Komposit; rus. композит, композитный материал), složeni materijal dobiven umjetnim slaganjem dviju ili više vrsta pojedinačnih materijala različitih mehaničkih svojstava, a ima najbolja svojstva pojedinih sastavnica ili nova svojstva koje ne posjeduje ni jedna od sastavnica. Sastoji se od osnovnoga materijala, veziva ili matrice (epoksidne ili poliesterske smole, kovina, keramika), u što su uloženi dodatci ili ojačanja u obliku čestica, slojeva ili vlakanaca (ugljična ili staklena vlakna). Ojačanja kompozitu daju čvrstoću, žilavost i druga mehanička svojstva, a matrica ih drži u određenom poretku te, ako su ojačanja diskontinuirana, prenosi opterećenja između njih. Kontinuirana ojačanja daju kompozitu znatno bolja mehanička svojstva od diskontinuiranih. Kompoziti se, ovisno o primjeni, proizvode s unaprijed određenima mehaničkim, toplinskim, korozijskim i drugim svojstvima, a najčešće su anizotropni. Primjenjuju se u brodogradnji, građevinarstvu, itd.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

kompozit. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 12.10.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/kompozit>.