komutacija

komutacija (engl. commutation; njem. Kommutierung, Kommutation; rus. коммутация), u elektrotehnici, 1. upravljano dovođenje napona na odgovarajuće vodiče armaturnoga namota elektromotora radi postizanja najvećega momenta na osovini. U klasičnim se istosmjernim strojevima obavlja elektromehanički uz pomoć komutatora i četkica, a u motorima sa stalnim magnetima uz pomoć elektroničkih učinskih pretvarača upotrebom informacije o položaju rotora dobivenoj → Hallovom sondom, rotacijskim enkoderom ili resolverom. – 2. prelazak toka struje s jedne ventilske grane na sljedeću bez prekidanja toka struje, tako da tijekom komutacije sve grane vode struju. Uzrok su joj rasipni induktiviteti (npr. transformatora ili napojne mreže), pa je neizbježna pojava u pretvaračkom sklopu (→ sklop, pretvarački). Komutacija u → usmjerivaču smanjuje srednju vrijednost napona na trošilu, povećava jalovu snagu koju usmjerivač uzima iz mreže i prouzročuje izobličenje mrežnoga napona. – 3. promjena polariteta priključenoga napona ili smjera struje u nekom krugu komutatorima, tj. dvopolnim ili višepolnim preklopkama. Primjenjuje se u preciznim el. mjerenjima za otklanjanje elektromagnetskih smetnja ili nepoželjnoga termonapona (→ komutator, → smetnja, elektromagnetska). – 4. → prospajanje.