kondenzator, električni

kondenzator, električni (engl. electric capacitor, capacitor; njem. elektrischer Kondensator; rus. электрический конденсатор), el. komponenta koju čine dva međusobno dobro izolirana vodljiva tijela. Najjednostavniji se sastoji iz dviju paralelnih vodljivih pločastih elektroda, razdvojenih → dielektrikom (izolatorom), što može biti vakuum, čvrsta, plinovita ili tekuća tvar. Ako se priključi na napon, na elektrodama se pohrani naboj, i to na svakoj ploči jednake vrijednosti, a suprotna polariteta. Nepolarizirani kondenzator može se spojiti u strujni krug bez obzira na polaritet, dok se polarizirani kondenzator (→ kondenzator, elektrolitski) spaja prema označenom polaritetu. Osnovne su značajke kondenzatora kapacitet (→ kapacitet, električni) te radni i najviši napon, ovisan o probojnoj čvrstoći dielektrika (→ čvrstoća, dielektrična). Upotrebljava se u elektroničkim sklopovima, za zaštitu od prenapona, za suzbijanje visokofrekvencijskih smetnja (→ kondenzator, provodni), za kompenzaciju jalove snage i sl. → komponenta, pasivna, → superkondenzator