konvertor

konvertor, 1. (engl. converter; njem. Konverter, Wandller; rus. конвертор), u elektronici, sklop ili uređaj za pretvorbu oblika signala. Primjeri su analogno-digitalni konvertor, frekvencijski konvertor i dr. (→ pretvornik, električni). – 2. konvertor impedancije (engl. impedance converter; njem. Impedanzwandller; rus. конвертор импеданса), u teoriji el. mreža, četveropolni linearni vremenski nepromjenljivi element, u kojem je u svakom trenutku t odnos između napona u na njegovim prilazima i struja i preko njegovih priključnica: u₁(t) == ± k ∙ u₂(t) i i₂(t) = ± k ∙ i₁(t), gdje je k omjer konverzije. Konvertor može biti strujni za pozitivan predznak (mijenja smjer struje, a ne mijenja polaritet napona) i naponski za negativan predznak (ne mijenja smjer struje, a mijenja polaritet napona). Takav konvertor nije ostvaren nekom el. napravom, nego je zamišljeni element koji se upotrebljava za modeliranje sklopova sastavljenih uglavnom od otpornika, kondenzatora i operacijskih pojačala. Vrlo je upotrebljivo sučelje u mrežama za komunikacije i automatsko upravljanje, jer omogućuje pretvorbu priključene impedancije iz pozitivne u negativnu (→ girator). – 3. (engl. converter; njem. Konverter; rus. конвертор), u metalurgiji, industrijski agregat isprekidana rada za taljenje, oksidaciju ili rafinaciju kovina. Konvertorska je posuda valjkasta, kruškasta ili tulipanasta oblika. Upotrebljava se za proizvodnju čelika propuhivanjem zraka ili kisika kroz taljevinu sirovoga željeza. Primjenjuje se u Bessemerovu, Thomasovu ili u postupku s kisikom. U postupku LD (akr. od njem. Linz-Donawitz) kisik se upuhuje odozgo, a u postupku OBM (akr. od njem. Oxygen-Bottom-Maxhütte ili Oxygen-Bodenblas--Metallurgie) odozdo. Taljevina se prije obradbe ulijeva i nakon obradbe izlijeva nagibanjem konvertora. Posebni se konvertori upotrebljavaju za preradbu bakrenoga, niklenoga i bakreno-niklenoga kamena.