kriptiranje

kriptiranje, šifriranje (engl. enciphering; njem. Chiffrieren, Datenverschlüsselung; rus. шифрование, криптирование), prevođenje jasnoga teksta ili skupine podataka u nerazgovijetan, kriptiran oblik. Povratno se može prevesti u izvoran razgovijetan tekst samo uz poznati ključ dekriptiranja. Povijesno su postupci kriptiranja bili domišljata razmještanja ili zamjena znakova teksta. U računalnim sustavima upotrebljavaju se normirani načini kodiranja znakova (→ ASCCI). Slova se abeceda i alfabeta, brojke, znakovi interpunkcije i drugi znakovi, mogu kodirati osmorkom bitova, koja se smješta u jedan bajt. Kako se osmorkom bitova može prikazati 2⁸ = 256 različitih sadržaja, mogli bi se smisliti postupci zasnovani na zamjeni znakova s ukupno 256 znakova. Međutim, nizovi bitova nekoga teksta mogu se razdijeliti na blokove proizvoljne duljine, pa se na takve blokove može primijeniti postupak zamjene sadržaja. Tako blok od 8 bajtova duljine po 64 bita može pohraniti ukupno 2⁶⁴ ≈ 1,84 × 10¹⁹ različitih sadržaja. Kriptiranje zamjenom sadržaja u takvoj nakupini bajtova može se načiniti na vrlo mnogo (više od milijardu milijarda) načina. U suvremenim se postupcima primjenjuju parametarske matematičke funkcije (tj. algoritmi), koje iz bitova jasnoga teksta izračunavaju bitove kriptiranoga teksta i obrnuto. Parametar funkcije određuje konkretan način izračunavanja i čini ključ kriptiranja. Oblici su funkcija kriptiranja i dekriptiranja općepoznati, a tajnost određuje ključ. Funkcije kriptiranja i dekriptiranja čine kriptosustav (→ kriptosustav, simetrični,  → kriptosustav, nesimetrični). Kriptiranjem se može sačuvati tajnost poruke, ali se domišljatim protokolima mogu zadovoljiti i ostali zahtjevi sigurnosti ( → narušavanje sigurnosti).