krovna konstrukcija

krovna konstrukcija, krovište (engl. roof structure; njem. Dachkonstruktion; rus. конструкция крыши), dio krova koji preuzima težinu pokrova i opterećenja vanjskih sila (npr. sila vjetra i težina snijega) i prenosi ih na stupove i zidove. Drvene krovne konstrukcije izrađuju se od piljene drvene građe ili od lamelirana drva, izravno na gradilištu ili u industrijskim pogonima. Za male se raspone najčešće primjenjuju tradicionalne tesarske drvene konstrukcije. Njihovi se elementi spajaju tesarskim vezovima (zasjek, preklop, lastin rep i sl.), spajalima (moždanici, vijci, čavli, trnovi), a u novije doba i lijepljenjem. Roženičko krovište najjednostavniji je oblik konstrukcije dvostrešnoga krova. Sastavljen je od tzv. vezova, tj. uspravnih trokutova što ih tvore dvije kose grede (roženice) te vodoravna vezna greda. Krovovi većega raspona između roženica imaju i vodoravne raspinjače (pajante), pa se takva konstrukcija naziva pajantnim krovištem. Za veće je raspone prikladnije podroženičko krovište. Sastoji se od glavnih vezova, tj. uspravnih konstrukcija (izvedenih kao jednostruke, dvostruke ili trostruke stolice ili visulje), a one nose vodoravne grede (podrožnice) na kojima leže kose roženice. Najveći rasponi nekada su se premošćivali drvenim rešetkastim ili lučnim konstrukcijama od dasaka spojenih čavlima. U novije su ih doba zamijenile lamelirane drvene konstrukcije od krovnih nosača izrađenih međusobnim lijepljenjem (lameliranjem) drvenih platica. Čelične krovne konstrukcije zbog povoljna omjera čvrstoće i vlastite težine pogodne su za pokrivanje većih raspona i površina. Dijelovi tih konstrukcija najčešće su izrađeni od čeličnih limova, profila ili cijevi koji su se nekada obično spajali zakovicama, a u suvremenom graditeljstvu vijcima ili zavarivanjem. Najčešće se izvode od punostijenih ili rešetkastih nosača, ili kao prostorne rešetke vrlo različitih oblika. Stabilizacija vitkih čeličnih nosača postiže se stabilizacijskim i vjetrovnim spregovima. Armiranobetonske krovne konstrukcije za manje se raspone često izvode kao monolitne ili tzv. predgotovljene ploče, koje su na ravnim krovovima ujedno i stropne ploče posljednjega kata. Za veće raspone armiranobetonske konstrukcije obično se izvode kao tzv. predgotovljene montažne, sastavljene od punostijenih prednapetih nosača ili od rešetkastih nosača. Njihov je glavni nedostatak velika težina pa se sve više izvode kao ljuske, kupole ili drugi oblici koji omogućuju izvedbu konstrukcije male debljine. U novije se doba za prekrivanje osobito velikih raspona izvode raznovrsne lake konstrukcije, kao što su šatoraste konstrukcije od tekstilnih membrana.