letjelice, svemirske

letjelice, svemirske (engl. spacecraft; njem. Raumfahrzeuge, Raumschiffe; rus. космические летательные аппараты), letjelice namijenjene letu izvan Zemljine atmosfere, tj. u Zemljinoj orbiti, Sunčevu sustavu ili dalje u svemiru. Automatske svemirske letjelice, namijenjene obavljanju različitih znanstvenih, istraživačkih i drugih zadaća, nemaju posadu. To su umjetni sateliti, koji se kreću u orbiti oko Zemlje ili drugih svemirskih tijela, te međuplanetarne letjelice, koje se kreću putanjom među udaljenijim svemirskim tijelima (planeti, mjeseci, planetoidi i kometi). Potonje su namijenjene istraživanjima što ih mogu provoditi daljinski, u letu iz orbite, ili izravno, spuštajući se na tlo. Automatske se letjelice u Zemljinu orbitu ili željenu putanju dovode (tj. postižu kozmičke brzine) s pomoću rakete-nosača, tj. jednokratno uporabljiva raketnoga pogona, ili raketoplana. Raketoplan je višekratno uporabljiva svemirska letjelica s ljudskom posadom i velikim teretnim prostorom. Za lansiranje je opremljena velikim spremnikom goriva i dvjema raketama potisnicama, a aerodinamičan joj oblik omogućuje da pri povratku na Zemlju slijeće poput zrakoplova. Osim raketoplana, kraći boravak ljudi u svemiru omogućuju svemirski brodovi s kapsulama, u kojima se posada nalazi tijekom leta i spušta na Zemlju, a kakvi su se npr. rabili u prvim svemirskim misijama. Duljim boravcima u Zemljinoj orbiti namijenjene su svemirske postaje. Spuštanje ljudi na Mjesec omogućeno je Mjesečevim letjelicama.