luk

luk (engl. arch; njem. Bogen; rus. арка), u graditeljstvu, nosivi građevni element polukružna ili slična zakrivljenoga oblika, koji prenosi opterećenje na bočne zidove ili stupove. Gradi se od betona, čelika, drva, ili pak od kamena ili opeke, kada se primjenjuju radijalno oblikovani elementi, često s naglašenim ležajnim (peta) i tjemenim (zaglavnim) elementom. Oplata kojom se izvode lukovi naziva se oblučilom. Oblik osi može biti dio geometrijske krivulje ili složen od njezinih odsječaka (polukružna, segmentna, srpasta, potkovasta, šiljasta, tudor, trolisna, zastorasta, sedlasta, ovalna, konveksna, itd.). Zahvaljujući obliku, luk opterećenje prenosi pretežito tlačnim unutarnjim silama. Za vertikalno opterećenje, osim vertikalnih ležajnih reakcija, ima i horizontalne, koje se prihvaćaju zidom, kontraforom ili čeličnom zategom između ležajeva. Krajevi luka mogu biti ukliješteni ili zglobno pridržani (dvozglobni luk), a statički je određen ako ima zglob i u tjemenu (trozglobni luk). Poznat je još u najstarijim civilizacijama, a osobito se razvio u rimskome graditeljstvu, dok je šiljasti luk postao jedna od osnovnih odlika europskoga graditeljstva u doba gotike. Islamska arhitektura uvela je mnoge inačice oblika luka, raščlanjujući ga unutar krivulje osnovne linije (maurski luk). U suvremenoj arhitekturi čest je element mostovnih konstrukcija, ali i arhitektonskih djela, osobito u razdoblju konstruktivizma (npr. Le Corbusierov projekt Palače sovjetâ, 1931−32). Suvremeni armiranobetonski lukovi izvode se kao punostijeni ili sandučasti, a primjenjuju se kao krovne konstrukcije velikih hala, te u mostogradnji. Čelični lukovi grade se kao punostijeni ili rešetkasti, a takvi mogu biti i drveni lukovi, koji se često izvode i kao lamelirani nosači. Veliki je luk Krčkoga mosta bio armiranobetonski luk najvećega raspona na svijetu (390 m) do 1997., kada je izgrađen most Wanxian u Kini (420 m).