magnetizacija

magnetizacija (engl. magnetisation; njem. Magnetisierung; rus. намагничивание; znak M), povećanje potrebne jakosti magn. polja u vakuumu prema jakosti magn. polja u tvari za postizanje određene magn. indukcije. Određena je izrazom μ₀ ∙ μ_r ∙ H = μ₀ ∙ (H + M), ili M = χ_m · H, gdje je H jakost magn. polja, M magnetiziranje, μ₀ magn. permeabilnost vakuuma, μ_r relativna magn. permeabilnost tvari, a χ_m magn. susceptibilnost. Magn. indukcija B u tvari sastoji se od dijela μ₀·H, koji dolazi od vanjskih magnetizirajućih struja, te od dijela μ₀·M, koji dolazi od unutarnjih elektronskih struja. Atomistički gledano, vektor magnetizacije upravo je jednak gustoći magn. dipolnih momenata:

$$MM=\underset{\mathrm{\Delta }\mathit{V}\to 0}{lim}\frac{\sum {mm}_i}{\mathrm{\Delta }\mathit{V}},$$