magnetoencefalografija

magnetoencefalografija, neuromagnetski postupak (engl. magnetoencephalography; njem. Magnetoenzephalographie; rus. магнетоэнцефалография; akr. MEG), neinvazivan, nekontaktan i neškodljiv postupak mjerenja vrlo slabih neuromagnetskih polja iznad glave prouzročenih spontanom ili potaknutom aktivnošću mozga. Potaknuta neuromagnetska polja reda su vrijednosti 100 fT, u trajanju nekoliko stotina milisekunda. Mjerenje se izvodi u magnetski zasjenjenoj prostoriji vrlo osjetljivim senzorima na niskoj temperaturi, uronjenima u tekući helij. Senzori se sastoje od supravodljivih kvantnih interferometara i detekcijskih magnetometarskih ili gradiometarskih zavojnica od supravodljivoga materijala. Spremnik s više stotina senzora omogućuje istodobno mjerenje signala preko cijele površine glave ispitanika. Izmjerena neuromagnetska polja omogućuju izravno praćenje i lokaliziranje neuronske aktivnosti s vremenskim razlučivanjem u milisekundama. Smještanjem izračunatih položaja strujnih izvora na prostorni model mozga ispitanika (dobiven anatomskom ili strukturnom → magnetskom rezonancijom), moguće je odrediti mrežu aktivnih područja. Primjenjuje se u istraživačkim i kliničkim ispitivanjima (epilepsija, predoperativno funkcionalno mapiranje, fetalni MEG), jer nema nikakvih ograničenja za višestruka i učestala mjerenja. → elektroencefalografija, → rezonancija, nuklearna magnetska