magnetron

traži dalje ...

magnetron (engl. magnetron; njem. Magnetron; rus. магнетрон), elektronska cijev za generiranje elektromagnetskih valova u mikrovalnom području. Sastoji se od valjkaste katode, suosno okružene valjkastom anodom s nekoliko rezonantnih šupljina. Paralelno sa zajedničkom osi katode i anode uspostavljeno je jako statičko magn. polje, a između katode i anode visokim je anodnim naponom uspostavljeno jako radijalno el. polje. Polja su međusobno okomita, pa prouzročuju cikloidno gibanje elektrona. Nastaje elektronski oblak koji se okreće oko katode u području međudjelovanja. Kao i u elektronskim cijevima s ravnocrtnim snopom (→ klistron), dio kinetičke energije elektronskoga oblaka pretvara se u rezonantnim šupljinama u elektromagnetski val, koji se s pomoću induktivne petlje ili el. sonde izvlači iz rezonatora u prijenosnu liniju. U impulsnom radu ostvaruju se snage 40 MW na frekvencijama ~ 10 GHz, uz srednje snage do 800 kW, a uz DC/RF-djelotvornost veću od 80%. Nedostatak mu je jak šum u spektru izlaznoga signala. Primjenjuje se u radarima te u uređajima za mikrovalno zagrijavanje.

MAGNETRON, presjek: a) poprečni, b) uzdužni

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

magnetron. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 3.7.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/magnetron>.