mehanika čvrstih tijela

mehanika čvrstih tijela, nauka o čvrstoći, otpornost materijala (engl. mechanics of materials; njem. Festigkeitslehre; rus. сопротивление материалов), grana mehanike u kojoj se proučava ponašanje čvrstih tijela pod djelovanjem sila i spregova, promjene temperature, promjene vlažnosti, rekristalizacije, itd. Glavni joj je zadatak u svakoj točki opterećenoga tijela odrediti komponente pomaka, deformacija i naprezanja. Ispituje i uvjete stabilnosti konstrukcija, uvjete pod kojima se pojavljuju plastične deformacije i pojave loma. U teorijskom smislu dio je mehanike kontinuuma, koja sadržava klasična područja teorije elastičnosti, teorije plastičnosti i teorije viskoelastičnosti, dok u svojem primijenjenome dijelu razmatra čvrstoću, krutost i stabilnost konstrukcija i njihovih dijelova. Velika su većina elemenata konstrukcija štapovi i plošni nosači, kojima se ta znanost najčešće i bavi. Osnovne su vrste opterećenja štapa rastezanje i sabijanje (osno opterećenje štapa), zatim smicanje, uvijanje, savijanje i izvijanje. Plošni nosači su ploče i ljuske, opterećene poprečnim silama, te stijene, koje prenose opterećenje u svojoj ravnini.