mehanika loma

mehanika loma (engl. fracture mechanics; njem. Bruchmechanik; rus. механика разрушения), dio mehanike u kojem se proučava nastajanje i širenje pukotine u mehaničkim konstrukcijama kao uzročnika njihovih mogućih lomova. Razvila se oko sredine XX. st. kao nova disciplina, nakon što su se na nizu brodova i drugih zavarenih konstrukcija dogodile havarije iz tada neobjašnjivih razloga. Lomovi su nastajali pri naprezanjima manjim od onih koji su se, prema tadašnjim znanjima o koncentracijama naprezanja u pukotinama, smatrala opasnima. U današnjoj su mehanici loma mjerodavne veličine za početak širenja pukotine, tzv. koeficijenti intenzivnosti naprezanja, koji uzimaju u obzir veličinu naprezanja, ali i duljinu pukotine. Ti su koeficijenti dobro definirani za područje linearne elastičnosti, dok se za područje iznad granice tečenja (→ plastičnost) još traže zadovoljavajuća rješenja.