modelska sličnost

modelska sličnost (eng. theory of similarity; njem. Ähnlichkeitslehre; rus. теория подобия), u mehanici, nužna sličnost između modela i stvarnih objekata kako bi se rezultati dobiveni ispitivanjem na modelima mogli preslikati na izvornik. Tako se npr. plovna svojstva novoga broda, aerodinamička svojstva zrakoplovnoga krila ili čvrstoća nove konstrukcije mosta ispituju na modelima koji ponašanjem odgovaraju stvarnim konstrukcijama, što se događa samo ako su zadovoljeni zakoni (uvjeti) modelske sličnosti. Sličnost podrazumijeva čvrsti omjer modelom ustanovljene neke veličine V_m i pripadne veličine na izvorniku V_o, koji mora biti jednak u svim točkama promatranoga prostora i u svakom vremenu, tj. V_o = C∙V_m, gdje je C koeficijent sličnosti. Taj se koeficijent određuje prema fizikalnim zakonima koji vrijede za pojedinu veličinu. Tako koeficijent C za geometrijske veličine proizlazi iz njihova omjera, za brzine iz zakona strujanja, za tlakove iz hidrodinamičkih i aerodinamičkih zakona, za naprezanja u elastičnom području iz Hookeova zakona, itd. Najčešće se cjelokupna sličnost iskazuje jednadžbama sličnosti, koje pri modelskom ispitivanju trebaju biti zadovoljene.