mort

mort (engl. mortar; njem. Mörtel; rus. строительный раствор), smjesa sitnozrnatoga agregata, veziva i vode, koja nakon ugradbe kemijskim ili fizikalnim procesom otvrdne, a primjenjuje se u graditeljstvu pri zidanju, žbukanju, izradbi podnih namaza, za izolaciju, itd. Dodavanjem aditiva mortu se poboljšavaju izolacijska svojstva, otpornost na smrzavanje, hidrofobnost. U svježem stanju treba biti dovoljno plastičan i prionljiv, a nakon otvrdnuća dovoljno čvrst, postojana oblika i otporan na djelovanje parodifuznih tokova i atmosferilija. Razlikuju se zračni mort (vapneni, sadreni, magnezitni, glineni i šamotni), koji otvrdnjuje na zraku, te hidraulični mort (cementni, produžni, hidraulični vapneni, polimerni), koji može otvrdnuti i u vodi. Otvrdnjivanje ovisi o temperaturi, udjelu ugljikova dioksida u zraku, vlazi, debljini sloja morta, itd. Smrzavica potpuno obustavlja otvrdnjivanje, niske temperature i vlaga produljuju, a toplina i zračenje ubrzavaju. Omjeri udjela veziva i agregata normirani su za svaku vrstu morta (npr. 1 : 2, 1 : 3), a također kvaliteta vode, granulometrijski sastav agregata, itd. Danas se najčešće primjenjuju vapneni, produžni (vapno i cement kao vezivo) i cementni mort, zatim sadreni i magnezitni, a rijeđe glineni mort (otvrdnjuje sušenjem, a uz dodatak slame, pljeve i pijeska, primjenjuje se za zidanje ćerpičem), te šamotni mort, koji se zbog otpornosti na visoke temperature primjenjuje za izvedbu ložišta, kamina, peći. Mort namijenjen obradbi zidnih površina naziva se → žbukom.