most

most (engl. bridge; njem. Brücke; rus. мост), 1. građevina kojom se neka prometnica (cesta, željeznička pruga, pješački hodnik), opskrbni vod (vodovod, plinovod) i sl. prevodi preko prirodne (rijeka, morski tjesnac, dolina) ili umjetne (cesta, željeznička pruga) prepreke. Osnovni dijelovi su mu potpore (upornjaci i stupovi), rasponski sklop (osnovni nosivi konstrukcijski sustav), pomost i oprema. Može biti nepokretan (nerasklopiv), pokretan (rasklopiv) ili plutajući. Prema materijalu od kojega je izgrađen može biti drveni, kameni, opečni, armiranobetonski i kovinski, a katkad i spregnuti most od dvaju ili više materijala (npr. čelika i betona). Mostovi zidani od kamena ili opeke te oni izgrađeni od betona nazivaju se masivnim mostovima. Prema konstrukcijskom sustavu most može biti gredni, lučni, svođeni, razuporni, viseći ili ovješeni, a nerijetko i njihova kombinacija. Osnovna konstrukcija grednih i lučnih mostova može biti punostijena (često sandučasta presjeka) ili rešetkasta. Prema namjeni razlikuju se cestovni, željeznički i pješački most, a njima se često prevode i vodovod, kanalizacija, naftovod ili sl. Posebna je vrsta mosta → akvedukt, koji služi samo za provođenje vode. Mostovi su oduvijek spajali stanovnike dviju obala i ostvarivali želju za povezivanjem među ljudima. Dokaz su graditeljskoga umijeća svojih tvoraca i ekonomske moći naručitelja, pa su mostovi često prepoznatljivi simboli gradova i zemalja. Stalno se pomiču i tehničke granice u ukupnoj duljini (most Causeway bridge na jezeru Pontchartrain u SAD-u, izgrađen 1969., ukupno je dugačak 38 422 m), pojedinačnom rasponu (most Akashi-Kaikyo, izgrađen u Japanu 1998., raspona je 1991 m) i visini (vijadukt Millau u Francuskoj, izgrađen 2004., najviši stup visine 341 m). Mnogi se mostovi u prostoru ističu svojim izgledom, a neki se od njih skladno uklapaju u okoliš i vrijedna su arhitektonska i umjetnička djela, kakvi su primjerice mostovi R. Maillarta, a u novije doba S. Calatrave. – 2. → navozište, koso.