mozaik

mozaik, 1. (engl. mosaic; njem. Mosaik; rus. мозаика), slikarska tehnika ukrašavanja zidova, podova, svodova i kupola, ulaganjem malih, jednobojnih ili raznobojnih komadića kamena, šljunka, sedefa, keramike, stakla, itd. u mort, kit, ljepilo ili sl. Potječe iz Mezopotamije, bio je redovit graditeljski izraz rimske umjetnosti (npr. mozaici na podovima grijanima hipokaustom, ili u kupalištima), a u doba Bizanta doživio je svoj procvat (široko prisutan način likovnoga izražavanja te sastavni element zidne slikarske obradbe sakralnih objekata). Ukrašavanje poda višekutnim i raznobojnim brušenim kamenim pločama naziva se venecijanskim mozaikom. Kao čest način likovne obradbe građevina, mozaik se zadržao na području Srednjega istoka i Sredozemlja. – 2. (engl. mosaic; air photo mosaic; njem. Luftbildskizze; Mosaik; rus. фотосхема), u fotogrametriji, slikovni prikaz područja sastavljen od više pojedinačnih snimaka koje ne moraju biti dobivene isključivo fotografskim postupkom. Upotrebljava se i u daljinskim istraživanjima.