nagib

nagib, 1. (engl. slope, grade, gradient; njem. Neigung; rus. уклон), općenito, visinska razlika između dviju točaka neke površine ili razine izražena u kutnim jedinicama ili omjerom duljine i promjene visine u postotcima. Pad se označuje negativnim, a uspon pozitivnim predznakom. Tako se izražava nagib izduženih građevinskih, prometnih, strojarskih i drugih objekata i uređaja, poprečni nagib (cesta, željezničkih pruga) i dr. – 2. elevacija (engl. elevation; njem. Höhe; rus. высота, превышение), u geodeziji, podignutost, uzdignutost ili ukošenost neke točke u odnosu na određenu ravninu izraženo nekom kutnom jedinicom. Izražava se kutom u okomitoj ravnini kojemu je jedan krak vodoravan (vertikalni ili visinski kut). Kut je elevacijski ako mu je drugi krak iznad vodoravne ravnine, a depresijski ako je ispod. → daljina, zenitna, → vijak, nagibni