nazivlje, kemijsko

nazivlje, kemijsko, kemijska nomenklatura (engl. chemical nomenclature; njem. chemische Nomenklatur; rus. химическая номенклатура), skup naziva kem. elemenata i spojeva, te sustav pravila za njihovu tvorbu, prema preporuci Međunarodne unije za čistu i primijenjenu kemiju (engl. International Union for Pure and Applied Chemistry, akr. IUPAC). Naziv svakoga kem. spoja trebao bi biti nedvosmislen i razumljiv kako bi se mogao pouzdano razlikovati od bilo kojega drugoga spoja. Pritom jedan spoj može imati i više naziva. Sustavni naziv spoja sadržava podatke o broju i vrstama atoma od kojih se spoj sastoji (stehiometrijski sastav), a može sadržavati i podatke o kem. strukturi (tj. o rasporedu veza među atomima) i o prostornoj građi spoja. Često se rabe nesustavni, tzv. trivijalni ili polutrivijalni nazivi, koji su uvriježeni i općepoznati (npr. deoksiribonukleinska kiselina, molekula koja sadržava veliki broj atoma, pa sustavni naziv postaje predugačak i nerazumljiv), ali ne sadržavaju obavijesti o sastavu i građi spoja.