nitriranje

nitriranje (engl. nitriding; njem. Nitrierung; rus. нитрирование), u metalurgiji, toplinsko-kem. postupak obradbe površina konstrukcijskih dijelova od čelika ili željeznih slitina njihovim uvođenjem u plinsku atmosferu, solnu kupku ili ioniziranu plinsku atmosferu (ionitriranje), koje sadržavaju dušik ili spojeve dušika na temperaturi 550…580 ^oC. Difuzijom dušik s površine predmeta prodire u dubinu, koja ovisi o visini temperature i trajanju nitriranja te vrsti obrađivanoga materijala. Nitrirani se sloj sastoji od zone spojeva (gama ili epsilon nitridi) i difuzijske zone, u kojoj je dušik otopljen u feritnoj fazi. Tvrdoće obiju zona ovise o kem. sastavu obrađivanoga materijala. Nitridi u zoni spojeva znatno pridonose povećanju otpornosti prema adhezijskom trošenju, dok difuzijska zona pridonosi povećanju otpornosti površine na umor. Većina postupaka provodi se u sredstvima koja osim dušika daju i ugljik, pa se takvi postupci nazivaju nitrokarburiranjem. Nitrirani sloj povećava i otpornost površine čelika prema koroziji, a dodatnom kontroliranom oksidacijom ta se otpornost još povećava.