opločenje

opločenje (engl. tiling; njem. Fliesen; rus. облицовка плиткой), pokrivanje zidne ili podne plohe pločama, najčešće od prirodnoga ili umjetnoga kamena i keramike. Završna obradba stijena i podova sanitarnih prostora iziskuje opločenje otporno na djelovanje vode, opločenje podova izloženih jaku prometu treba biti otporno na habanje, opločenje reprezentativnih prostora izvodi se od plemenitih materijala. Kompozicijska i grafička, te koloristička i plastična obradba podne i zidne plohe bitan su element arhitektonskoga izraza. Nekada su se opločenja izvodila od debelih kamenih ploča koje su se za zidnu konstrukciju pričvršćivale sponama i mortom, a na pod polagale u mort ili nasip. Suvremena tehnologija omogućila je izradbu vrlo tankih ploča, a elementi za montažu od nehrđajućega materijala osigurali su mnogo jednostavniju ugradnju i oblikovno slobodnije realizacije. Debljina kamenih ploča ovisi o njihovim izmjerama i načinu ugradnje, te o svojstvima vrste kamena (poroznost, čvrstoća). Opločenje vanjskih zidova obično se izvodi kao tzv. ventilirano pročelje, tj. iza obložnih ploča ostavlja se zračni prostor. Pričvršćivanje ploča sponama na spojevima dviju ploča zamjenjuje se sponama koje zahvaćaju u samu ploču. Na unutarnjim zidovima ploče se polažu u mort, ili se u određenim slučajevima lijepe građevnim ljepilom (keramičke pločice).