opterećenje, induktivno

opterećenje, induktivno, induktivni teret (engl. inductive load; njem. induktive Belastung, induktive Last; rus. индуктивная нагрузка), impedancija pasivnoga dvopola jednoprilazne mreže ili naprave koja u fazorskome prikazu Z (j ω) = R (ω) + j X (ω) ima imaginarni dio ili reaktanciju X (ω) > 0. Tako npr. serijski RLC-dvopol ima impedanciju:

\[Z({\rm j}\omega)=R+{\rm j}\left(\omega\cdot L-\frac1{\omega\cdot C}\right),\]

gdje je ω kružna frekvencija, R otpor, L induktivnost, a C kapacitet. Reaktancija X(ω) jednaka je imaginarnome dijelu impedancije, tj.:

\[X(\omega)=\left(\omega\cdot L-\frac1{\omega\cdot C}\right).\]

Za frekvencije manje od rezonantne frekvencije, tj. ω < ω₀, (gdje je ω₀ = 1/√ L·C ), reaktancija X(ω) je negativna. Za frekvencije ω > ω₀, reaktancija X(ω) je pozitivna, pa je u tome području taj dvopol induktivno opterećenje. U užem smislu, induktivno opterećenje daje trošilo s nadomjesnom shemom koja se sastoji od otpora i induktiviteta ili samo od induktiviteta.