organička arhitektura

organička arhitektura (engl. organic architecture; njem. organische Architektur; rus. органическая архитектура), smjer moderne arhitekture prve polovice XX. st., ponajprije vezan uz djelo F. L. Wrighta. Premda se naziv u širem smislu primjenjuje za arhitekturu zakrivljenih biljnih ili prirodnih linija, teorijska osnova F. L. Wrighta kreće od elementarnoga pristupa arhitekturi, u kojem je građevina odraz prirodnoga sklada. Povezanost građevine s neposrednim okolišem treba biti potpuna, ona u njemu postoji kao integrirani fenomen, a ne kao neovisno tijelo.